Tehnologija napreduje zavidnom brzinom i koliko olakšava život čoveku 21.veka, toliko mu i oduzima vreme dok joj se prilagodi i savlada sve njene mogućnosti. Jedna od negativnih posledica savremene tehnologije je što su današnja deca već navikla da je sve dostupno, brzo i da se do željenih informacija jako lako i brzo dolazi. Na internetu svega ima, ponuda je sve veća, a informacije se stalno dopunjuju.

Lektira je obavezna literatura u osnovnoj i srednjoj školi. Do skoro su deca u toku letnjeg raspusta čitala lektiru za narednu školsku godinu. Međutim, danas je to malo drugačije. Već godinama je primetno da deca sve manje čitaju, posebno školsku lektiru. Ni ne postavlja se pitanje zašto, jer internet ima niz mogućnosti da skrati proces čitanja i ponudi razne verzije potrebnih informacija. Prvo su to bili filmovi po istoimenoj knjizi, koji su proces čitanja od nekoliko dana, skraćivali na nekoliko sati. Većini dece je i gledanje filma oduzimalo „previše” vremena pa se poradilo i na toj problematici. Pojavile su se prepričane, sažete, kraće i duže verzije lektire, opisa likova, radnje, obrade teme, moguća pitanja iz pročitane literature i naravno odgovori. Deca ko deca, sama sebi čine medveđu uslugu. U ovom brzom vremenenu, ne čitaju lektiru, za kratko vreme „proguglaju” po internetu šta im je potrebno i to je to, zadatak je završen. Nisu ni svesna šta nečitanjem knjiga, pa i lektira, oduzimaju sebi u razvojnom periodu.

Čitanje je kompleksna aktivnost koja zahteva usklađivanje niza kognitivnih procesa, iziskuje koncetraciju i intelektualnu aktivnost.

Gledanje televizije nije zahtevan proces. Istraživanja koje su sproveli naučnici, pokazala su da se moždana aktivnost tokom gledanja televizije prebacuje sa leve na desnu polovinu mozga. Leva strana mozga ili logička, je deo gde se informacija razlaže na delove i kritički analizira. U desnoj „kreativnoj” strani mozga, informacija se obrađuje u celini, nekritički, što dovodi do emocionalnih umesto logičkih odgovora. U toku procesa kada informacija prelazi iz leve u desnu polovinu mozga, dolazi do lučenja endorfina, prirodnog opijata, što značajno utiče na stvaranje zavisnosti u gledanju televizije.

U toku gledanja televizije, aktivnosti u višim delovima mozga, moždanoj kori, slabe, a aktivnosti u donjem delu – limbičkom sistemu se povećavaju. Taj deo mozga nije u mogućnosti da napravi razliku između stvarnosti i simulirane stvarnosti koju gledamo na TV-u. Limbički sistem primljene informacije usvaja ko stvarne, i čak iako smo svesni toga da je ono što gledamo na televiziji nerealno, srce počinje jače da kuca, obuzima nas strah, uzbuđenje i razna druga emotivna stanja.

Ako tehnologiju pravilno koristimo, može biti odličan sluga, ali sa druge strane je jako loš i destruktivan gospodar.

Aktivnost čitanja angažuje mozak, i levu i desnu stranu, tako što ga aktivira da sam stvara slike na osnovu pročitanih informacija, i  naš mozak sam stvara film u glavi. Kada gledamo film na televiziji, mozak postaje pasivan jer dobija gotov proizvod. Određeni centri mozga, asocijativne zone, tokom gledanja filma su skroz pasivne.

Najnovija istraživanja pokazala su da čitanje knjiga može da izazove stvarne i merljive promene u mozgu i da dovodi do promena i na biološkom nivou, odnosno da čitanjem jačaju veze između moždanih ćelija, koje utiču na trajne neurološke promene.

Čitanjem se obogaćuje rečnik (podiže samopouzdanje), usvajaju elementarne informacije, razvija se mašta i kreativnost, poboljšava empatija, smanjuje stres, telo se dovodi u smireno stanje jer zahteva viši stepen pažnje i koncetracije.