Četiri nepromenljive faze u razvoju deteta

Postoji mnogo teorija o razvoju motorike kod dece, razvoju inteligencije, mišljenja, govora i ostalih motoričkih i kognitivnih sposobnosti. Jednu od najpoznatijih teorija kognitivnog razvoja dece postavio je švajcarski razvojni psiholog i filozof Žan Pijaže.

Naime, on objašnjava razvoj misaonih procesa i inteligencije kod dece kroz više razvojnih faza. Faze su uslovljene uzrastom deteta i njihov redosled je nepromenjiv:

1. senzomotorna faza, koja traje od rođenja do druge godine starosti,

2. preopercionalna faza, od druge do sedme godine starosti,

3. faza konkretnih operacija, od sedme do jedanaeste godine i

4. faza formalnih operacija, od dvanaeste do šesnaeste godine starosti deteta.

Iako je redosled nepromenjiv, vreme prelaska iz jedne u drugu fazu ne može biti strogo određeno. Razvoj je uslovljen ne samo genetikom, već i individualnim karakteristikama koje treba prepoznati, uticajem okoline i pravilnom stimulacijom deteta o čemu govori više teorija o učenju i sticanju određenih sposobnosti.

Zbog toga se programi za podsticanje pravilnog razvoja dece i jačanje misaonih sposobnosti (dečija pažnja, memorija, koncentracija) uglavnom odnose na uzrast od 5-14 godina starosti. Ovaj period poznat je i kao ‘razvojni period’– deca se najbolje formiraju dok su u razvoju.

Simbioza razvoja – pshihomotorika

Psiholog i psihoterapeut, prof. dr Nada Korać, u svojoj knjizi „Razvojna psihologija” govori o tome da u prvim godinama života dominiraju motorne aktivnosti (pokreti), dok se o stepenu razvoja sudi na osnovu procene psihomotorike.

Psihomotorika predstavlja spoj motornog i psihološkog razvoja. Samim tim usko je povezana sa sazrevanjem, emocionanim i intelektualnim razvojem.

Sticanje navika, usvajanje i učenje određenog oblika ponašanja je u ovom periodu najvažnije i, uz određeni kontinuitet, može da ima trajne rezultate, bilo da su oni pozitivni ili negativni. U ovom smislu, roditelji mogu da unaprede psihomotorni razvoj svog deteta tako što će pažljivo izabrati sadržaje i metode stimulacije u periodu njegovog razvoja.

Sedam razvojnih delova i jedna aktivnost koja ih objedinjuje

Jedan od ključnih faktora u učenju jeste da ponuđene aktivnosti budu ciljane, tako da dete postepeno uči da pravilno razmišlja (razvoj logike), da se usmerava na detalje (jačanje pažnje i koncentracije) i održava samokontrolu (emotivna stabilnost i razvoj samopouzdanja).
Razvoj fine motorike usko je povezan sa osnovnim razvojnim delovima čiju funkciju treba pravilno razumeti da bi primenjena metoda imala pozitivnih ishoda.

Ako za primer uzmemo praktikovanje obrazovno-razvojnog programa SuanPan mentalna aritmetika, moguće je jasno napraviti vezu sa unapređenjem razvoja deteta u svih sedam razvojnih delova, kao što sledi:

1. Koordinacija pokreta

Koordinacija pokreta podrazumeva formiranje logičkih veza koje objašnjavaju pokret i smisao izvođenja određene radnje.

Pomeranje kuglica na abakusu, počevši od ispisivanja brojeva do sve složenijih kombinacija kroz računske operacije i tačnog rezultata, ima ulogu takvog stimulativnog sredstva, odnosno, ‘alata’. U tom smislu, ciljano praktikovanje koordinacije pokreta leve i desne ruke vodi do formiranja određenih mentalnih navika i određuje pravac misaonog toka.

2. Važnost zamišljene srednje linije tela

Zamišljanje srednje linija tela predstavlja pomeranje i brisanje granica, paralelnu stimulaciju leve i desne strane tela, paralelnu upotrebu leve i desne strane mozga. Od nje zavisi ravnoteža.

Čitava metodologija SuanPan mentalne aritmetike zasniva se na balansiranoj upotrebi leve i desne strane mozga, upotrebom prstiju leve i desne ruke kroz računske operacije. Rezultat je upravo intezivnija koordinacija višestrukih mentalnih struktura u levoj i desnoj hemisferi koje ‘deli’, odnosno ‘spaja’, ta zamišljena srednja linija.

„Iako je neuronaučno istraživanje numeričke pismenosti i dalje u povoju, napravljen je znatan pomak u protekloj deceniji. On pokazuje da čak i jednostavne numeričke operacije bivaju razmeštene u različitim delovima mozga i zahtevaju koordinaciju višestrukih struktura. Samo predstavljanje broja uključuje kompleksne veze koje spajaju osećaj za veličinu, vizuelne i verbalne predstave.” (citat iz knjige „Razumeti mozak: Rođenje nauke o učenju”, više autora)

3. Razvijenost i snaga šake i prstiju

Razvijenost i snaga šake i prstiju direktno su proporcionalni motorici šake i prstiju. Pokreti prstiju spadaju u domen fine motorike, a ona je direktno povezana sa senzo-motornim delom u mozgu. Senzo-motorni deo je osnova, temelj za razvoj govora. Što je bolja koordinacija senzo-motornih aktivnosti, to će i razvoj govora, kao i emocionalno-intelektualni razvoj deteta biti bolji.

Aktiviranje mišića šake i prstiju prilikom računanja na abakusu poboljšavaju finu motoriku, pokreti su ‘sitni’, vođeni logikom, vremenom postaju automatizovani, što se preslikava i na ostale životne aktivnosti koje zahtevaju vešto korišćenje fine motorike. Nedovoljno razvijena fina motorika podrazumeva pomeranje fokusa sa tražene aktivnosti na motoričku aktivnost. Primer može biti dete koje nije savladalo pravilno držanje olovke, a u fazi je učenja pisanja. Ono će se fokusirati na držanje olovke, što će biti ‘na račun’ pisanja i shvatanja pojma pisane reči.

4. Koordinacija pokreta i ruke

Ovi delovi odnose se na kontrolu konkretnih fizičkih pokreta i uspostavljanje logičke veze u mozgu.

U ovom smislu, savladavanje kombinacija u računanju na abakusu direktno doprinosi koordinaciji pokreta ruku, što je neizostavan deo metodike i osnova realizacije programa SuanPan mentalne aritmetike.

5. Prirodna podela uloga prstiju kod ruku

Stav i uloga prstiju određuju ovu prirodnu podelu. Malo je poznato da domali i mali prst imaju svoj prirodni položaj za održavanje ravnoteže ostalih prstiju i prirodno se izdižu uvis prilikom upotrebe ostalih prstiju.

Bez ikakvog narušavanja prirodnog položaja prstiju, po metodici SuanPan mentalne aritmetike ‘dve ruke-četiri prsta’, na abakusu se koriste kažiprst i palac.

6. Upotreba svakodnevnih predmeta

Kroz razne životne aktivnosti deca se upoznaju sa predmetima koji stimulišu i krupnu i finu motoriku. Ovi predmeti svakodnevno se koriste (na primer, četkica za zube), što je neizostavno vrlo važan deo razvoja dece.

SuanPan metodologija obuhvata niz osmišljenih i ciljanih igrovnih aktivnosti koje podrazumevaju upotrebu svakodnevnih predmeta, od krupnih predmeta (na primer, lopte) do rekvizita koji zahtevaju ‘preciznije’ rukovanje, kao što je navrtanj.

7. Svesnost i samoposmatranje

Svesnost i samoposmatranje su vrlo bliski pojmovi.

Samoposmatranje predstavlja svesnost u određenom trenutku, odnosno sve ono što osećamo dok nešto radimo, mislimo, stvaramo. Bez razvijene svesnosti nema ni samoposmatranja. Što je dete svesnije svog ponašanja i efekata koje postiže, to je veća mogućnost unapređenja i eliminisanja grešaka, upravo samoposmatranjem.

Na primer, rešavanje domaćeg zadatka koji dete radi pre spavanja trajaće duže i sadržaće više grešaka od istog domaćeg zadatka koje dete radi kada je odmorno, kao deo rituala koji vremenom preraste u dobre radne navike. Kratki domaći zadaci koji su sastavni deo pohađanja programa SuanPan mentalne aritmetike doprinose razvoju svesnosti i samoposmatranja, jer dete na osnovu ličnog iskustva (rešavanje određenog broja zadataka dnevno) u različitim situacijama (na primer u podne, veče, vikendom) logički izvodi zaključak o tome koje mu aktivnosti doprinose i prijaju, a koje nisu dobre po njega.

Veliki korak u razvoju svesnosti i samoposmatranja kod deteta koje pohađa SuanPan program je i kada sa upotrebe fizičkog abakusa prelazi na mentalno računanje, odnosno kada dete zamišlja računaljku, kontroliše pomeranje kuglica ‘u mislima’ i u potpunosti je svesno šta radi u tom trenutku i na koji način uspeva da postigne željene rezultate.

Takođe, istrajnost na započetom zadatku i postizanje većeg uspeha, uz manje grešaka, direktno utiču na samopouzdanje deteta, dete postaje svesno svojih mogućnosti i pozitivnih efekata koje direktno vezuje za svoje ponašanje, rituale, navike.