Ne delim ljude na decu i odrasle. Sve su to ljudi samo su jedni mali, a drugi malo veći.

„Ne delim ljude na decu i odrasle. Sve su to ljudi samo su jedni mali, a drugi malo veći. A što se pameti i inteligencije tiče, često su ovi mali pametniji i inteligentniji.“- Ršum

Čika Ršum je smislio i jednu poslovicu, pa kaže: „Odrasli nisu dorasli deci.“

Na pitanje kako vaspitavamo decu, odgovara stihom:

„Treba da posmatraš, al mu nemoj na put stati,
Što ga pre čovekom smatraš, pre će čovek i postati.“

Ovom poslovicom i stihom naš pesnik za decu Ljubivoje Ršumović rekao je sve ono što je potrebno znati o vaspitanju dece i učenju od dece.

Prvo, da bi vaspitavali decu moramo i sami biti vaspitani. Logično, zar ne? Treba ih razumeti, dati po koji savet i usmeravati ih na pravi put. Mi smo stariji i iskusniji i možemo ponuditi neke odgovore na postavljena dečija pitanja.

Postavlja se pitanje kako to mi učimo od dece. Nabolje ih je „posmatrati“. Oni „osećaju“, iskreno vole, govore ono što trenutno misle, ne smišljaju pakosti i ne znaju da prevare. Što bi rekli „čiste duše“.

Ta prirodnost, vedar duh, optimizam i pozitivna energija izvire iz njih. Prosto, eto tako, bez ikakvog razloga. Druženje sa decom nam vraća osmeh na lice, mir i spokojstvo.

Iz ličnog iskustva, radeći sa decom, mnogo sam toga naučila od njih. Ko se bavi decom može primetiti da oni žive „trenutno“. Ne opterećuju se šta je bilo juče i šta ih čeka sutra. Uživaju u onome što je „sada“ i raduju se svim onim sitnicama koje čine njihov „mali svet“. Kada bi odrasli imali ovakav pogled na život i postojanje kao deca, gde bi nam bio kraj. Vladalo bi potpuno blagostanje i harmonija u svetu.

Deca vrlo brzo stupaju u kontakt jedni sa drugima čak i kada se ne poznaju. Čak i najstidljivija deca nađu svoje mesto u grupi i brzo se prilagode. Bar je to slučaj kod nas u obrazovnom centru ProMens, gde nam dolaze deca iz različitih škola, okruženja i uzrasta.

Fascinirala me je priča koju sam pročitala na internetu o dva školska druga koji su različite boje kože. Jedan je svetlije puti,a drugi je crnačkog porekla. Odlučili su da se isto ošišaju da učiteljica ne bi mogla da ih razlikuje. Da li je potrebno objašnjenje za ovakvu ideju?

Deca se raduju svakom novom uspehu, pevaju kada im se peva, plaču kad im se plače. Ljubav dele bezuslovno kao i zagrljaje i osmehe.

Budimo malo deca! Imaćemo možda drugačiji pogled na okruženje u kome živimo i ljude oko nas.

Sa terase osim blata vide se i zvezde! Deca uvek vide zvezde!