Koncentracija je usredsređivanje i usmeravanje svih duhovnih i umnih snaga na jedan proces ili ideju.

Koncentracija nije jedna izolovana i nezavisna mentalna funkcija ili faktor umnog rada, ona je stanje usmerenosti svih faktora umnog rada i duhovnog stvaralaštva. U tom stanju ili procesu objedinjavanja i umeravanja svih mentalnih funkcija prema jednom cilju učestvuju: pažnja, opažanje, pamćenje, mišljenje, inteligencija itd. Koncentraciju je nemoguće odvojiti od pažnje, jer su to dva stanja najuže povezana, koja jedno drugo uslovljavaju i dopunjuju.

Ko ima osobinu dobre koncentracije poseduje ključ velike sposobnosti za rad, naročito umni i duhovno stvaralaštvo.

Koncentracija može biti spontana i svesna.

Spontana koncentracija je prava koncentracija. Najjača je i postiže se automatski, bez napora, zato što je prešla u naviku i počiva na velikom interesovanju za predmet rada.

Svesna koncentracija se ne može uporediti po efikasnosti sa spontanom koncentracijom. Pored toga, ona uvek teško pada, naročito u početku, dok ne naučimo da se koncentrišemo, tj. dok ne steknemo rutinu i sposobnost spontane koncentracije. Sa svesnom koncentracijom moramo početi u ovim slučajevima:

  • Kada nema pravog interesa i dok se ne stvori odgovarajući interes.
  • Dok ne steknemo potrebnu rutinu i naviku u koncentrisanju na novi predmet pamćenja i rada.
  • Dok ne uklonimo razne duhovne smetnje, kao što su zabrinutost, strah i razni drugi negativni osećaji koji nas sprečavaju u umnom radu.
  • Dok sprovodimo metode i tehnike kojima razvijamo druge faktore od kojih zavisi dobra koncentracija, kao što su: pažnja, opažanje, pamćenje, dobra tehnika rada i rasporeda vremena i dobro psiho-fičiko stanje organizma.

Moć velike koncentracije se stiče razvijanjem komponenti koje je čini

Koncentraciju možemo razvijati samo putem komponenti od kojih zavisi i koji je uslovljavaju. Najvažnije komponente su:

  1. Pažnja i opažanje su od posebne važnosti za koncentraciju i pamćenje.
  2. Interes i motivacija su presudni faktori za uspeh u pamćenju i učenju kao i za koncentraciju.
  3. Sistematičnost u radu – pravilna raspodela vremena i poslova, podela svakog posla na dovoljno male delove gde ih možemo pojedinačno lako savladati, od posebne su pomoći za stvaranje navike i sticanje rutine u koncentraciji.
  4. Psiho-fizičko zdravlje, uredan život i dobri nervi ako želimo da steknemo i održimo sposobnost velike i jake koncentracije.
  5. Sloboda od negativnih osećanja, zabrinutosti straha itd., je od posebne važnosti za slobodno ispoljavanje i delovanje spontane koncentracije.

Za velika dostignuća potrebna je i velika snaga, a ona se može obezbediti i sakupiti samo dugoročnom koncentracijom, svakodnevnim i upornim sakupljanjem dragocenih zrnaca i stvaralačkog rada, koji u savezu sa vremenom narastaju u ogromnu i moćnu akumulaciju uloženog rada, koja kad dostigne određeni nivo prerasta u željeno delo.