Mama, kada ću da porastem…?

Devojčice pokušavaju da hodaju u maminim cipelama visokih štikli, dečaci crtaju brkove i stiskaju pesnice ne bi li se taj biceps konačno malo ispupčio… ali, niko ne može da im objasni tada koje su vrednosti njihovog doba i njihove mladosti.

Svako od nas je do sada poželeo makar jednom da se vrati u taj mali svet, da juri vetrenjače bez predrasuda, lažnog morala, iskrivljene istine. Činjenica je da nam za takav povratak nije potreban vremeplov, već samo dobra volja i malo mašte. Međutim, da li bi naš život u skladu sa takvim ponašanjem nosio posledice?

Mi već imamo izgrađene predrasude, svoje obaveze, kako moralne, tako i društvene, sisteme sistema, kalupe ponašanja, prihvaćen ili nerihvaćen način razmišljanja i bezbroj drugih karakteristika koje pokreću nove teme.

Zašto se javlja takva potreba? Deca imaju sposobnost maštanja na daleko višem nivou nego što je naš. Njihova kreativnost je veća. Deca ne znaju za granice i društvena ograničenja. Deca istražuju i uče. Deca ne odustaju lako. Deca improvizuju i povezuju. Deca pridaju važnost sitnicama. Deca imaju iskrene emocije. Deca imaju moć!

Koliko god vi imali godina, bez obzira na vaš nivo obrazovanja, zanimanje, status, društvno priznanje, karakter, deca imaju tu moć da vas prime u svoju grupu, da vas razumeju na svoj način, da vas slušaju i da vam veruju, da probaju da vam pomognu, da saosećaju i da pruže mir.

Isto tako, deca imaju tu moć da vam u lice kažu sve, a da pri tom ne trepnu, da vas osude, optuže, rasplaču.

Odakle potiče ta moć?

Lakše ćemo razumeti ako sagledamo činjenice:

1. Vreme za njih ne predstavja ograničenje. Oni misle da ga imaju na pretek ili se, jednostavno, ne opterećuju njegovim postojanjem.
2. Deca imaju mnogo, mnogo energije – da se bore sa svim, da istraju, da se ne umore tako lako.
3. Deca imaju poverenja i veruju da ono što im kažemo verovatno jeste tako, jer nemamo razloga da lažemo.
4. Deca ne odustaju, uporna su jer imaju cilj pred sobom, pa bilo to i slaganje kule od kockica.
5. Deca istražuju i povezuju – kroz igru, glumu, muziku i ostale kreativne aktivnosti.
6. Deca znaju da rastu i da će jednom biti ‘veliki’ kao mi, jer mi mora da smo ‘zaslužili’ da porastemo i znamo kako se to radi.
7. Deca imaju moć da sve svoje potencijale ostvare baš tada kada su deca, moć da razviju svoju kreativnost, samopouzdanje, motivaciju.

Mi smo samo tu da ih usmerimo, ali u kom pravcu? Da budu kao mi ili sebi svojstvena? Da budu jedinstvena ili ukalupljena? Da svoje znanje šire ili usko usmeravaju? Da budu socijalna ili osobena?

Upravo sam u odgovorima na ta pitanja videla kuglice abakusa, igru, uspeh, motivaciju i dečiji osmeh koji je veći od njih samih. Tada sam poželela da ponovo uđem u te njihove male ravne cipele. Kroz mentalnu aritmetiku SuanPan deca ostaju ono što jesu u punom svom sjaju i stiču moći da zasijaju još jače!

Sutra će ta ista deca pokazivati svojoj deci put, ali će znati i pravac. Sutra će ta ista deca promeniti samo broj cipela. Sutra će ta ista deca zadržati tu moć koliko god imala godina.

Slušajte ih… imaju mnogo toga da nas nauče dok mi učimo njih.

Milica Vukotić Yildirim, dipl. psiholog